SEĆANJE: TALOG I TRAG PESNIKA NEŽNOG SRCA – DIMITRIJE MILENKOVIĆ (1935-2025)

Pesnik u svom poslednjem letuDimitrije Milenković (Niš, 1935 – Niš, 2025), pesnik, esejista, kulturni poslenik, preminuo je u četvrtak 30. januara, u devedestoj godini života. Odlazak zaslužnog građanina Grada Niša, pesnika aristokratskog izgleda i manira, čoveka i liričara meke puti, ostaviće nenadoknadivu prazninu u niškom i u srpskom književnom sazvežđu.

IZ NASELJENE PESNIČKE SVETLOSTI – ŽIVOT KAO UMETNOST

Ugašena je još jedna zvezda iz znamenite pesničke generacije ponikle u niškoj gimnazijskoj literanoj družini Njegoš, pored Branka Miljkovića, Luke Prošića, Vidosava Vice Petrovića, Gordane Todorović, Radoslava Vojvodića, Dimitrija Tasića… I u noći, sa vidikovca njegovog doma, iznad Svetinikolske crkve, sa prozračne uzvisine nad samim gradom, rasprskavaju se po nebu njegove pesme kao metafore, u ovoj slobodnoj interepretaciji Brankovog stiha iz čuvene Balade, koju je pesnik Dimitrije naizust često izgovarao.

Diplomirao je jugoslovensku i svetsku književnost na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Radio je kao novinar, zatim kao glavni urednik Glasa omladine; bio je urednik kulturne rubrike Narodnih novina u Nišu, direktor Izdavačke kuće Gradina, upravnik Narodnog pozorišta u Nišu i predsednik Odbora Skupštine grada Niša za međunarodnu saradnju. Pisao je poeziju, prozu i eseje; objavljivao u listovima i književnim časopisima; prevođen je na jedanaest jezika i zastupljen u brojnim antologijama kod nas i u svetu.

Objavio je knjige poezije: Pripitomljena svetlost (1964), Kopna (1972), Glas prijatelja (1974), Soneti o Naisi (1979), Osmeh je najdraži gost (1980), Srce spavača (1985), Potop i nebesa (1988), Bez Noja (1990), Senza Noe (na italijanskom, 1990), Povratak u Naisu (1991), Jezgro (1995), Taloženje smisla (1999), Ushit i san (2003), Iz dubokog sveta (2008), Veliko jutro ljubavi (2015), Darodavac uspomena (2017).

Jedan je od priređivača Sabranih dela Branka Miljkovića (1972), a priredio je i antologije: Pesme sa krila zore (1979), Krila zvezda (1981), Ljubavni poziv nepostojećem (1983), Čekam svoju zvezdu (najlepše pesme učenika niških osnovnih škola, 1996), Pohvala svetu (izbor ranih pesama Branka Miljkovića, 1994), Sve što cveta (antologija poezije za decu, 1996), Svetlost uznesenja (antologija svetske i srpske duhovne poezije, 2008).

U njegovoj stvaralačkoj bibliografiji nalaze se i knjige: Stevan Sremac i stari Niš (2017), Branko Miljković – sudbinski glas pesnika (nastala od kolumni objavljivanih u listu Politika, 2020), Jezik bogova – Sa pesnicima vekovima (2022), kao i knjiga Sićevačke vizije (1995), posvećena petogodišnjnici održavanja sićevačke kolonije.

Dobitnik je mnogobrojnih nagrada poput Oktobarske nagrade grada Niša (1973), Zlatne medalje Evropske akademije umetnosti, dveju nagrada za kulturni događaj godine, Nagrade Zlatni znak Kulturno-prosvetne zajednice Srbije, Nagrade „Dragojlo Dudić” i mnogih drugih. Na otvaranju međunarodne 33. Književne kolonije Sićevo, 17. septembra 2024. godine, Društvo književnika i književnih prevodilaca Niša uručilo mu je nagradu Sićevačke vizije za izuzetan doprinos ovoj značajnoj kulturnoj manifestaciji.

TIHI IZRAZ ŽIVOTA I STVARANJA

Prilikom susreta i književnih razgovora, često je ponavljao latinsku sentencu: ARS LONGA – VITA BREVIS! koja znači „Život je kratak – umetnost je večna”, i ima velike istine u tom iskazu koji je za života potvrdio svojim delom, žaleći što ne može da stigne da sve napiše što je zamislio.

Ispraćaj srpskog pesnika Dimitrija Milenkovića u večnost biće održan u ponedeljak, 3. februara, nakon opela koje je zakazano za 11:30 časova u hramu Vozdviženja časnog krsta na Novom groblju u Nišu.

TALOG I TRAG

Branku Miljkoviću

Na pragu sedme decenije

(Gde minuše godine?!)

U dnu životnog prtljaga

Vesna

Sad otkriva talog ljubavi

Pisma nebesnici

Mladenačkom snu,

Neuzvraćenom zanos

Ledom okovana okna

Stud pozna

I pamćenje dotiče;

Pred vratima

Kerber

Pozajmljuje ponoćni stih

Mrtvog srca,

Ali ostaju dubine.

Iz potonulih svetova

Pesnikov pogled

Nad svim stvarima.

(Zanos mladih godina, moj Bože)

Zapalivši vatre

Zahodio je pesnik

Rušeći srušivo sve,

Dodirivao kosmičku studen.

Saznajući kao se postaje golem

Ostavljao trgove bez spomenika,

Darovan sav pesmi

Koja vapi njegovu glavu,

Od magme, od opomena,

Znakova dalekih svetova.

Pesmu ljubavi, moj Bože,

dotiče bleda ruka,

Studena ruka žene.


Pogledajte zapis poslednjeg obraćanja gospodina Dimitrija Milenkovića prilikom uručenja priznanja Sićevačke vizije septembra 2024. godine

Redakcija GLEDIŠTA © 2025



PROČITAJ JOŠ

SEĆANJE: „Svoj radni vek zaista vidim kao pesmu koja se najviše voli, a svaka pesma ima svoj početak i kraj” – ALEKSANDRA SAŠKA DEJANOVIĆ (1943-2025)

ODABERI VIŠE


fb-share-icon
Tweet 20
fb-share-icon20