Stanislav Vinaver je jedna od najsnažnijih i najneobičnijih ličnosti srpske moderne – pesnik, esejista, prevodilac, ratnik i avangardni mislilac koji je u sebi spojio istok i zapad, razum i igru, tradiciju i bunt. Njegov život, od rodnog Šapca i studija na Sorboni do fronta i logora, predstavlja dramu jedne intelektualne epohe, u kojoj je reč bila i oružje i spas.


Kao jedan od 1300 kaplara, Vinaver je prešao albansku golgotu i uređivao Srpske novine na Krfu. Posle rata bio je novinar, diplomata i prevodilac, ali pre svega – vizionar jezika. U svojim delima, od Manifesta ekspresionističke škole do Jezika našeg nasušnog, neprestano je tragao za smislom i melodijom reči, rušeći granice žanrova i očekivanja.
Autor je Gromobrana svemira i Pantologije novije srpske pelengirike kojima je u srpsku književnost uneo avangardnu slobodu i raskoš intelektualnog iskustva. Kao prevodilac Rablea, Kerola, Hašeka i Marka Tvena, širio je granice srpskog jezika i pokazivao da prevod može biti stvaranje jednako originalu. Njegova proza i eseji ostali su trajni izazov i primer za sve koji misle i pišu bez straha.

Povodom sedamdeset godina od njegove smrti, Gledišta donose video-zapis predavanja prof. dr Gojka Tešića: „Da li Vinaver živi i danas”, održanog u okviru 34. Književne kolonije Sićevo. Ovo sećanje nije samo omaž jednom autoru, već i poziv da se ponovo čuje njegov glas, koji je i danas jasan, slobodan i savremen kao i pre jednog veka.
Redakcija GLEDIŠTA © 2025

PROČITAJ JOŠ
ODABERI VIŠE
